Napisati na primjer: »Noć je zvjezdana,
a tamo u daljini modre trepere zvijezde«.
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Mogu napisati stihove najtužnije ove noći.
Volio sam je, a ponekad i ona mene.
U noćima kao što je ova u mom je naručju snivala.
Koliko je ljubljah puta pod beskrajnim nebom.
Ona me je voljela, a ponekad i ja nju.
Kako da ne volim njene velike zagledane oči.
Mogu napisati stihove najtužnije ove noći.
Misliti da je nema. Osjećati da nije moja.
Beskrajno slušati noć, još dužu bez nje.
Dok stih pada na dušu kao rosa na travu.
Što vrijedi kad je ljubav moja zadržati nije mogla.
Noć je zvjezdana i nje pored mene nema.
To je sve. U daljini netko poje. U daljini.
Moja je duša tužna jer sam je izgubio.
Pogled je moj traži kao da je želi približiti.
Srce je moje traži, a nje nema pored mene.
Ista noć bjelinom obasipa isto drveće.
Mi, prijašnji, sad više nismo isti.
Više je ne volim, odista, ali kako sam je volio.
Moj je glas tražio vjetar da bi do nje stigao.
Drugome. Drugome će pripasti. Kao prije mojih
poljubaca.
Njen glas, tijelo nježno. Njene beskrajne oči.
Odista, sad je više ne volim, ipak, možda je volim.
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
U noćima kao što je ova u mom je naručju bila,
moja je duša tužna što ju je izgubila.
Mada je ovo posljednja bol koju mi ona stvara,
ovo su posljednji stihovi koje joj pišem.
No comments:
Post a Comment