10 December 2010

Kakav idiotizam.....besmrtni portal


Ne mogu da verujem da ljudi žive živote na Internetu, i koliko daleko mogu da idu.

copy & paste

Ako razmišljate o tome da li će vas jednog dana nakon smrti ljudi zaboraviti, ima rešenja kako da to sprečite. „Zauvek živi“ naziv je sajta, na kojem možete objaviti sve što želite, naravno ne besplatno.



„Ja sam mnoge stvari započeo i izmislio“, ponosno kaže bivši glavni i odgovorni urednik nemačkog magazina „Fokus“ Helmut Markvort. Ali ovako nešto, nikad. Virtuelno groblje na internetu: „To je, po meni stvarno velika ideja. Svetska ideja. Ja to zovem besmrtni portal, a mladi radije kažu: ‘Fejsbuk za mrtve.”

„Stejalajv“ (Stayalive) je naziv internet portala koji je osnovao 73-godišnji Helmut Markvort sa svojih pet mnogo mlađih ortaka. U prilici ste da, još za života, kreirate svoju sopstvenu „besmrtnost“. To, naravno, nije besplatno. Godinu dana virtuelne besmrtnosti košta 19,90 evra, deset godina – 100 evra, a za neograničenu besmrtnost mora da se plati 500 evra.

„Svako može da sagradi svoj sopstveni spomenik na internetu i to od hiljada elemenata“, kaže Markvort, a to znači da tu mogu da se nađu i recepti za omiljena jela, ali i omiljeni snimak sa „Jutjuba“ (Youtube). Na virtuelnom groblju „Stejalajv“ ima dovoljno mesta za sve.

Smrt postaje sve važniji biznis na internetu

„Možete napisati svoju sopstvenu čitulju, postaviti omiljenu pesmu pa čak i jednim klikom miša odrediti ko to može da pročita i kada.“

U Nemačkoj godišnje umre oko 800.000 ljudi, objavi se oko 400.000 čitulja. To je tržište koje vlasnici internet-portala više ne žele da prepuštaju isključivo štampanim medijima. Pored stranice „Stejalajv“ postoji i memorijalni portal „emorial“ (Das Erinnerungs-Portal emorial).

Objavljivanje čitulje tu košta 19 evra, a sa fotografijom 29,75 evra. Svaka sledeća fotografija plaća se 11 evra. U portalu „emorial“ tvrde da su do sada objavili više od 230.000 čitulja i tako postali najveće „virtuelno groblje“ na nemačkom govornom području.

Ni drugi ne posustaju

Od borbe za tržište čitulja ne odustaju ni veliki medijski sistemi. Osnivanjem portala „trauer.de“ u posao su se zajednički uključili izdavačka kuća „Holcbrink“ (Holzbrinck) i medijska grupa VAC (WAZ).

Takav razvoj događaja pažljivo prati evangelistička sveštenica Manuela Tajle. Ona potvrđuje da je tržište u ekspanziji, ali ukazuje i na to da je tuga koja prati smrt bližnjih ipak stvari intime.

„Iz mog iskustva stečenog u razgovoru sa ljudima posle sahrane, zaključujem da oni ne žele svoju žalost da dele sa drugima putem medija.“


DW

5 comments:

Nenad Kanelić said...

Totalna dehumanizacija...

Nego, može li se zapaliti sveća na ovom virtualnom groblju...???? Mislim prava, ne virtualna....

The Seeker said...

Не, свеће ставиш поред монитора, и певаш вечнаја памјат.
Мада то није ништа, већ постоје и виртуални попови.

Nenad Kanelić said...

Ufff, a kako izgledaju virtualne popadije??? Bolje da ne pitam, napucane....

Anonymous said...

Vi se zajebavate, a ja govorim o ozbiljnoj bolesti.
Za vašu informaciju, virtualni pop-sveštenik ovako izgleda:

http://frtim.wordpress.com/2010/01/28/blessing-of-the-blackberrys/

btw, popadije nema nigde....

Nenad Kanelić said...

Hahahahahahahahahahahahaha

Ma fali popadija, onako drusna, pa kolači, pa rakija.... virtualno sve.... ma ima da uuuuuuuuuuuu