13 January 2011

I live what I believe.


KOMPLEKSI

Moje mišljenje je da je normalnost relativna...
ono što je normalno meni ne mora da bude i drugima...
Komplekse imamo svi, manje ili veće, ali pravi problem nastaje ako ih nismo svesni (ili nećemo sebi da ih priznamo) i ako ne radimo na njima...

Za mene lično iskompleksiran muškarac (mada bih ja to primenila na oba pola) je onaj koji je nesiguran u sebe iz bilo kog razloga, pa onda to "leči na drugima"... kod muškaraca je to najčesće novac i generalno uspešnost, kao i uspeh kod žena - tako imamo plejadu muškaraca koji jure od suknje do suknje da bi dokazali da su "muškarčine" (izuzimam one koji jednostavno uživaju u tome a takvih je dosta manje), ili razmeću se novcem na razne načine jer misle da time dokazuju koliko su uspešni, bitni... ovo su za mene najdrastičniji primeri mada ima raznih, a neko se verovatno neće sloziti sa mnom...

Što se tice lečenja kompleksa na drugima to se uglavnom lako primeti, mada ima i onih koji uspešno neko vreme kamufliraju komplekse... ipak sve ispliva kad tad... npr. muškarci često umeju da izmišljaju jako ružne priče o ženama koje su ih odbile da bi opravdali svoj neuspeh (najcešći su da je frigidna, lezbejka ili "laka" - navodim ono sto sam ja čula), ili podrivaju samopouzdanje svojih partnerki da bi sebe izdigli u svojim i njihovim očima... u principu, o ovome mogu pisati do sutra...

Još jedno, godine su jako bitne kad posmatramo nečije komplekse, jer nije isto kada momak sa npr. 16-17 ima neke komplekse i kada ih ima sa 30 i kusur, neke stvari bi iskustvom morale da se rešavaju...

PS. Ovo je direktna poruka vlasniku bloga, želim ti reći da je u poslednje vreme, dragi moj Šone, tvoj blog sve više liči i pretvorio si ga u copy paste, ovo je poslednji post koji pišem i iznosim svoje lično mišljenje. Dajem ti savet, ako želiš da ti blog bude komercijalan, copy-paste-uj, jer po mom skromnom mišljenju, blogovi služe za iznošenje sopstvenog ili drugog mišljenja, a ne za grupe, tj mase, gomile, kako god.
Šone, poslušaj ili bar probaj da poslušaš, savet koji ti dajem: Vratimo se Čehovu.... a ti sigurno znaš o čemu je on pisao.

3 comments:

The Seeker said...

Комплекси, ха

Тачно је да свако од нас има комплексе, неко више, неко мање.
Успех у лечењу комплекса је скоро загарантован када признамо себи да их имамо, и почнемо да радимо на отклањању истих, било сами, било уз нечију помоћ. Притом, та евентуална помоћ, није у томе да ми своје комплексе лечимо на другима, нпр: да им кажемо, ти имаш проблем, ти искомплексиран. А притом у преко 90% случајева немају појма, ни шта израз комплекс и значи. Такође,м године јесу битне, јер стварно није исто дечаку од 17 година, и "зрелом" мушкарцу од 30 и кусур. Ваљда би овај од 30 и кусур, требао да нема комплексе, или барем да има храбрости да их призна.
Компетентан сам да кажем, јер ја спадам у ову другу, маторију групу. И имам искуства, као мушкарац. Своје комплексе сам признао, и себи, и мени драгој особи. Њена подршка ми је много значила. Али опет, само, сам мушкарац, несавршен. :)

Nenad Kanelić said...

Pa i ja imam komplekse, imao sam ih. Šta sa tim? Ja priznajem, jeste da ko priznaje pola mu se dodaje, ali još jednom šta sa tim? Koliko znam, niko me nije pojeo kada sam priznao.

@Rebeka, ne nije ovo tvoj poslednji post. Biće ih još, a što se Antona Pavlovicha Checkova tiče, znam na šta misliš. Mada mi je Dostojevski favorit.

Anonymous said...

Hvala Bogu!
Na ljudskoj lenjosti!

PS.I Dostojevski